Psalmi 40
Sveto pismo (Karadžić–Daničić) · 17 verses
Spaseni pravednik zahvaljuje Bogu; pokornost i molba.
Načelniku pevačkom. Davidov psalam.
1Dugo čekah Gospoda,i saže se k meni, i ču viku moju. 2Izvadi me iz jame, koja buči, i iz gliba,i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. 3I metnu u usta moja pesmu novu,hvalu Bogu našem.Vide mnogi, i počinju se bojati Gospoda,i uzdati se u Njega.
4Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje,i ne obraća se oholima i onim koji teže na laž. 5Mnoga su čudesa Tvoja,koja si učinio Gospode, Bože moj,i mnoge su misli Tvoje s nama.Nema Ti ravna.Hteo bih javljati i kazivati,ali im broja nema.
6Žrtve i darove nećeš;Ti si mi uši otvorio;žrtvu paljenicu i koja se za greh prinosi ne tražiš. 7I po tome rekoh: Evo idem,kao što je u knjizi pisano za mene; 8Hoću činiti volju Tvoju, Bože moj,i zakon je Tvoj meni u srcu.
9Kazujem pravdu na saboru velikom;evo, usta svojih ne ustavljam;Gospode, Ti znaš. 10Pravde Tvoje ne sakrivam u srcu svom,kazujem vernost Tvoju i spasenje Tvoje;i ne tajim milosti Tvoje i istine Tvoje od sabora velikog.
11Gospode, nemoj zatvoriti srca svog od mene;milost Tvoja i istina Tvoja jednako neka me čuvaju. 12Jer me opkoliše zla nebrojena;stigoše me nepravde moje,da ne mogu gledati;ima ih više nego kose na glavi mojoj,srce me moje ostavi.
13Gospode, voljan budi izbaviti me,Gospode, pohitaj mi u pomoć. 14Nek se postide i posramesvi koji traže pogibao duši mojoj!Nek se vrate natragi postide koji mi žele zlo. 15Nek se povrate u smetnji svojojkoji mi govore: Ha! Ha!
16Neka se teše i vesele Tobomsvi koji traže Tebe Gospode,i koji ljube spasenje Tvoje,neka jednako govore: Velik Gospod! 17Ja sam nesrećan i ništ,neka se Gospod postara za me!Ti si pomoć moja i Izbavitelj moj,Bože moj, ne časi.