Loading books…

Jov 24

Sveto pismo (Karadžić–Daničić) · 25 verses

Nastavak: Božja je popustljivost prema bezbožnicima zagonetna.

1Zašto Svemogućem nisu sakrivena vremena?I koji Ga znaju, ne vide dana Njegovih? 2Međe pomiču bezbožni,otimaju stado i pasu; 3Magarca sirotama odgone;u zalogu uzimaju vola udovici; 4Siromahe odbijaju s puta;ubogi u zemlji kriju se svi. 5Gle, kao divlji magarci u pustinjiizlaze na posao svojustajući rano na plen;pustinja je hrana njima i deci njihovoj. 6Žanju njivui beru vinograd koji nije njihov; 7Gola nagone da noćuje bez haljine,koji se nemaju čim pokriti po zimi, 8Okisli od pljuska u gori, nemajući zaklona,privijaju se k steni. 9Grabe siroče od dojkei sa siromaha skidaju zalog. 10Golog ostavljaju da ide bez haljine,i one koji nose snopove da gladuju. 11Koji među njihovim zidovima ulje cede i grožđe u kacama gaze,podnose žeđ. 12Ljudi u gradu uzdišu,i duše pobijenih viču,a Bog ne ukida to.

13Oni se protive svetlosti,ne znaju za puteve njenei ne staju na stazama njenim. 14Zorom ustajući krvnik ubija siromaha i ubogog;a noću je kao lupež. 15I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreći: Da me oko ne vidi.I sakriva lice. 16Prokopavaju po mraku kuće, koje obdan sebi zabeleže;ne znaju za svetlost. 17Jer je zora njima svima sen smrtni;ako ih ko pozna, strah ih je sena smrtnog.

18Brzi su kao povrh vode,proklet je deo njihov na zemlji;neće videti puta vinogradskog. 19Kao što suša i vrućina grabi vode snežne,tako grob grešnike. 20Zaboravlja ih utroba materina,slatki su crvima,ne spominju se više;kao drvo skršiće se nepravednik.

21Združuje s njim nerotkinju koja ne rađa,i udovici ne čini dobra. 22Grabi jake svojom silom;ostane li koji, ne uzda se u život svoj. 23Da mu Bog da u šta će se pouzdati;ali oči Njegove paze na njihove pute. 24Uzvise se za malo, pa ih nema;padaju i ginu kao svi drugi,i kao vrh od klasa odsecaju se. 25Nije li tako?Ko će me uterati u laži obratiti u ništa reči moje?

Create an image

Loading…
Format
Style