Jezekilj 30
Sveto pismo (Karadžić–Daničić) · 26 verses
Navuhodonosor ruši moć Misira, saveznika i cara.
1Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći: 2Sine čovečji prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod:Ridajte: Jaoh dana!
3Jer je blizu dan,blizu je dan Gospodnji,oblačan dan,vreme narodima. 4I mač će doći na Misir,i strah će biti u etiopskoj,kad stanu padati pobijeni u Misiru,kad se zarobi mnoštvo njegovoi raskopaju se temelji njegovi.
5Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mešavina i Huveji i sinovi zemalja među kojima je vera, pašće s njima od mača.
6Ovako veli Gospod:Pašće koji podupiru Misir,i ponos sile njegove oboriće se,od kule sinske pašće u njemu,govori Gospod Gospod. 7I biće pusti među pustim zemljama,i gradovi će njegovi biti među pustim gradovima. 8I poznaće da sam ja Gospodkad zapalim oganj u Misirui svi se pomoćnici njegovi satru.
9U onaj će dan izaći poslanici od mene na lađama da uplaše etiopsku bezbrižnu, i biće među njima strah velik kao dana misirskog; jer evo, ide.
10Ovako veli Gospod Gospod:Pogubiću mnoštvo misirskorukom Navuhodonosora cara vavilonskog.
11On i narod njegov s njim,najljući između naroda,biće dovedeni da zatru zemlju,i izvući će mačeve svoje na Misiri napuniće zemlju pobijenih. 12I isušiću reke,i predaću zemlju u ruke zlim ljudima;i opusteću zemlju i šta je u njojrukom tuđinskom.Ja Gospod govorih.
13Ovako veli Gospod Gospod:i gadne ću bogove potrti,i istrebiću likove u Nofu,i neće više biti kneza iz zemlje misirske,i pustiću strah u zemlju misirsku.
14I opustošiću Patros,i upaliću Soan,i izvršiću sud na Novu. 15I izliću gnev svoj na Sin, grad misirski,i istrebiću ljudstvo u Novu. 16Kad zapalim oganj u Misiru,ljuto će se uzmučiti Sin,i Nov će se raspasti,i Nof će biti u teskobi svaki dan. 17Mladići avinski i pi-vesetski pašće od mača,a devojke će otići u ropstvo. 18I u Tafnesu će pomrknuti dankad polomim onde prevornice misirskei nestane u njemu ponosa sile njegove;oblak će ga pokriti;a kćeri će njegove otići u ropstvo. 19I izvršiću sudove na Misiru,i oni će poznati da sam ja Gospod.
20Opet jedanaeste godine, prvog meseca, sedmog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći: 21Sine čovečji, slomih mišicu Faraonu caru misirskom, i eto neće se zaviti da se leči, neće se metnuti zavoj niti će se zaviti da bi se okrepila i mogla držati mač. 22Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo me na Faraona cara misirskog, i slomiću mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiću mu mač iz ruke. 23I rasejaću Misirce po narodima, i razasuću ih po zemljama. 24I ukrepiću mišicu caru vavilonskom, i daću mu u ruku svoj mač, i polomiću mišice Faraonu, i ječaće pred njim kao što ječi čovek ranjen na smrt. 25Da, ukrepiću mišice caru vavilonskom, a Faraonu će mišice klonuti, i poznaće se da sam ja Gospod, kad dam mač svoj u ruku caru vavilonskom da njim zamahne na zemlju misirsku. 26I rasejaću Misirce među narodima i razasuću ih po zemljama, i poznaće da sam ja Gospod.